|
Školovanje
Rudolf Arcibald Rajs je rodjen 8. jula 1875. godine u juznoj nemackoj
pokrajini Baden. Posle sticanja osnovnog i srednjeg obrzovanja odlazi u
Svajcarsku na studije, gde je 1898, u svojoj 22. godini stekao zvanje
Doktora hemije. Nakon sticanja doktorata, najpre je bio asistent za
fotografiju na Univerzitetu u Lozani, zatim privatni docent za tu
oblast, da bi 1906. god io imenovan za vanrednog profesora
kriminalistike. Svoje interesovanje za fotografiju narocito je
ispoljavao u kriminalistici i sudstvu.1909. godine Rajs osniva institute
za tehnicku policiju u kriminalistici. Na ovim institutima su se
skolovali kadrovi iz Rusije, Srbije, Austrije... Ovakve institute Rajs
organizuje i u Brazilu i Rusiji. Za rad u ovim oblastima odlikovan je
ordenima mnogih zemalja.
Dolazak u Srbiju
Avgusta 1914. god. R.A.Rajs dolazi u Srbiju na poziv Srpske vlade da u
njeno ime, kao neutralni posmatrac, izvrsi anketu o zverstvima koje su
vrsile Austrougarske trupe u Macvi i Podrinju. Od dolaska u Srbiju, Rajs
se nasao u svojstvu zvanicnog i neutralnog islednika Srpske vlade i
vojske. Jedino odstupanje od svoje potpune neutralnosti je bilo Rajsovo
proglasenje za srpskog dobrovoljca postajuci tim "svajcarski dobrovoljac
srpske vojske, drug velicanstvenih ratnika Sumadije, Dunava, Morave,
Timoka i Vardara".
Svedok zlocina
Dr.R.A.Rajs je svoju anketu saslusanja austrijskih zarobljenika
sprovodio i odlazeci na lice mesta, otvarajuci grobove, pregledajuci
leseve i ranjenike, ulazio u kuce i vrsio tehnicka ispitivanja, ne
odstupajuci ni jedan tren od zakletve date da sluzi istini i pravdi.
Rezultati ove ankete su imali ogroman efekat u svetu, primoravajuci
javnost da se suoci sa zverstvima vojske austrougarske monarhije.
Rajsovi clanci su izazvali snazan odjek za probijanje informativne
blokade i prodora istine u svet o stradanju srpskog naroda.
Pored svih zanimljivosti, Rajsa je najvise interesovao srpski seljak,
vojnik, njegovo drzanje u nesreci i pobedi. Fascinantnost srpskog
vojnika, njegov mentalitet, duh, uticali su da se dr Rajs trajno veze za
Srbiju, i srcem i daljom sudbinom. Zajedno sa Srpskom vojskom se
povlacio i preko Albanije, deleci sve nevolje srpskog naroda. Svoju
privrzenost istini i srpskoj stvari najvise je ispoljavao svojim licnim
angazovanjem na pomoci srpskim izbeglicama, zbrinjavanjem srpske
sirocadi u Svajcarskoj, kao i slanjem pomoci stanovnistvu okupirane
Srbije. Dolaskom na Solunski front, Rajs se do te mere srodio sa srpskim
bicem da je postao njegov nerazvojni deo. Kasnije je za svoje
angazovanje dobio i medalju za hrabrost, koju je zasluzio neumornim
obilazenjem trupa, odlazenjem na najopasnija mesta gde je svu svoju
paznju usmeravao na srpskog vojnika. Pored svih nagrada i medalja, Rajs
je uvek isticao da mu je zahvalnost srpskog naroda jedina nagrada za sve
sto je ucinio u njegovim teskim danima. Doktor Rajs je na Solunskom
frontu proveo vreme od 18.novembra 1916., pa sve do 1. novembra 1918.,
kada je oslobodjen Beograd.
Posle proboja Solunskog fronta 15 septembra 1918. Rajs je u svim mestima
kroz koja je prolazio obavljao uvidjaje o zlodelima u okupiranim
podrucjima i direktno omogucio da svet sazna istinu o zlocinu. Zavrsetak
rata nije znacio kraj njegove misije vec je imao obavezu da rezultate
svoje ankete o zlocinima uoblici u zvanicne izvestaje za predstojece
medjunarodne mirovne konferencije. Takodje je imao sluzbu u Ministarsvu
Unutrasnjih Dela gde je osnovao dvogodisnju policijsku skolu i direktno
upravljao njome. Od oslobodjenja Srbije pa do svoje smrti iz privatnih
razloga prestao je da daje usluge beogradskoj policiji i takodje odbio
ponudu da primi katedru na Univerzitetu u Beogradu.
Smrt velikana
Zbog sukoba misljenja sa tadasnjom vladom, a posebno sa Nikolom Pasicem,
ne zeleci da se izlaze spletkama, Rajs je odlucio da se povuce sa javne
scene, ali nikad nije izgubio popularnost u narodu. 1928. godine napisao
je politicki testament, apel "Cujte Srbi", koji je ujedno i dokument o
vremenu od 1918.-1928.
Smrt Rudolfa Arcibalda Rajsa je bila neocekivana. Posle verbalnog sukoba
sa bivsim ministrom Kapetanovicem, ratnim profiterom koji je rat proveo
u inostransvu, Rajs je pao ubijen recima koje nije mogao da preboli.
Zaostavstina
Svojom identifikacijom sa srpskim vojnikom, opcinjenost njegovom
hrabroscu i duhom, dr Rajs je pozeleo da posle smrti, njegovo srce
pociva na Kajmakcalanu,``najopasnijem vrhu srpskih zemalja, blizu
drugova koji su stradali za slobodu svoje otadzbine``. Iako neobicna,
njegova poslednja zelja, obezbedila mu je put u nezaborav. Ovim gestom
dr Rudolf Arcibald Rajs je pokazao kolika je bila njegova ljubav prema
Srbiji, srpskoj zemlji, srpskom narodu i njegovoj vojsci i koliko je u
svemu tome on bio velikodusan, moralan i covek odan istini i pravdi.
|