Kako stoje stvari, sve vlasti prati podjednaki usud. Nekima valja, nekima ne... Meni izgleda ni jedna neće valjati. Možda jer sam probirljiv, a možda jer jednostavno - ne valja! Ako bolje živimo, ako nam je viši standard, ako smo uradili više i to se vidi, više nam je ostalo... U redu! Ali - sumnjam, a kako vidim, izgleda isto vidimo?

Nove vlasti "boluju" od istih bolesti kao i stare... Sve i da im "date" da se... Pa dobro, "nauzimaju"... Da uposle svoje "snage i kapacitete" (koje, uzgred budi rečeno, mi plaćamo!), da nameste koji tender... Nikad dosta! Kako god bilo, voleo bih ipak da podsetim - nisu sami došli na vlast, a neće vala sami ni otići. Jedino - što mi ostajemo tu gde jesmo, zahvaljujući "staro-novim"; "novo-starim"; staro-starijim"; "novo-novijim"... Što me je podsetilo na jedan (po) stariji vic: NAKON II SV. RATA, UNA GRANICI SLOVENIJE I ITALIJE RASPRAVLJAJU ŽUČNO DVA GRANIČARA, JEDAN SLOVENAC (NEKAD BI REKLI "NAŠ") A DRUGI ITALIJANSKI - GDE JE BOLJE I KO JE GORI... U JEKU RASPRAVE, ONAKO USAMLJENI, SRED PLANINE, SLOVENAC, ZA UKOR VIKNU ITALIJANU:

- VI STE FAŠISTI!

A ITALIJAN NJEMU UZVRATI:

- A VI STE KOMUNISTI!

A PLANINOM ODJEKNU:

- ISTI, ISTI, ISTI...

Šalu na stranu, postoji jedno pitanje, takodje vezano za (mislili smo) - nikad goru vlast!

A zašto bi nas se uopšte ticalo?

Možda je u sledećim redovima odgovor:

"In Germany, they came first for the Communists, And I didn’t speak up because I wasn’t a Communist;

And then they came for the trade unionists, And I didn’t speak up because I wasn’t a trade unionist;

And then they came for the Jews, And I didn’t speak up because I wasn’t a Jew;
They came for the Catholic, and I didn't speak up because I was a Protestant.

And then . . . they came for me . . . And by that time there was no one left to speak up."

(ovo bi približno bio prevod):

Prvo su došli po komuniste, ja se nisam protivio, jer nisam bio komunista, onda su došli po unioniste, ja nisam protestvovao, jer nisam bio unionista,onda dođoše po Jevreje, ja se nisam bunio, jer nisam bio Jevrej. Dodjoše i po katolike i ja se nisam bunio, jer sam protestant.
Kad su došli po mene, niko više nije ni ostao, ko bi mogao da se pobuni.

Mislite li i dalje zaista - da može nas se ne tiče?